
Slično Hugu i Hugolini, jedna od popularnih dečjih TV-video igara u kojoj moraš da pomogneš Iziju da ostvari svoju miziju! Čekaju te velike i nezaboravne nagrade! Barem tako kaže devojka koja vodi tu emisiju, sa prasećim repićima, uvek vesela i raspoložena za razgovor sa ekranom (Izijem) i za probijanje bubnih opni. Jedino što pita je ime, godište i grad deteta koje se igra. Ponekad i da li tu pada kiša ili je lepo toplo. To i jeste posao voditelja dečijih emisija ali deluje nekako izveštačeno, prenaglašeno i iskarikirano.
-Ćao, koga imamo na vezi?
-Ovde Nikola. (stidljivo)
-(Urlik) Cao Nikola? Pa kako si mi ti danas!
-Dobro (kratko, rezignirano, ravnodušno u hajde-da-predjemo-igru-glasu)
-A reci ti meni Nikola koliko ti imaš godina? (insistirajuće, i dalje bučno)
-Osam.
-A odakle si ti Nikola? (monotono ponavlja isto pitanje)
-Iz Uba.
-Jao, Nikola, pa to je sjajno! (histerično) To je prelepo mesto (As if you knew)! A reci mi jel tamo pada kiša sada? (A, a, reci mi, reci mi, ja moram sve da znam)
-Pa ne.
-Pa ne? E, pa to je divno! (Kao i sve oko nje, prosto se prelivaju dugine boje) Oćemo li mi sada malo da se igramo? Jesi li spreman?
-Da.
-Da počnemo!
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Plus za ironiju. :)
+
Hahahaha, kako mi je slatko bilo sad kad sam dala ovaj plus, baš sam zadovoljna.
+ zbog Uba, tamo mi baba zivi :)
Za njega je 007 cista nula... :)))
Eo opet čitam i plačem... XD