Они који када би им којим путем "хирушки отворио главу",пронашао само имена модела мобилних телефона,аутомобила,размишљање од "данас до данас" једна празнина и бесмисао који зјапе као понор.
Понекад "Плејстејшн" а понекад крвави физички рад за 200-300 е којим се привремено заборавља на сопствено постојање док 20% (максимално) њихових вршњака има унапред загарантован посао,стан и оца или деду бившег ес-пе-ес-овца.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Ogroman minus. Teška generalizacija, a i malo mi je više muka od priča "u moje vreme nije to tako bilo".
Naravno da nije, tada nisu svi razmišljali o mobilnim telefonima jer nisu postojali. Razmišljali su o fliperu, Dinastiji, kolor TV-u i šivećoj mašini.
A ako je neko razmišljao "od danas do danas" to su bili hipici.
Ne vidim nikakvu razliku. Svako vreme ima svoje mane.
Dokle više pljuvanje po današnjici jer je "nekad bilo bolje"? Bilo je bolje kurac, samo što je lakše u ponedeljak plakati za nedeljom, nego razmišljati o utorku.