
Izraz kojim sagovorniku dajemo do znanja da to što nečega nema, ne znači da datu radnju nećemo odraditi.
- Molim vas, jednu gurmansku sa pavlakom, kečapom, kupusom i sa puno ljutog.
- Žao nam je, ali nemamo ljutog. A Bogami ni kupusa. Ček, ček... a evo i pavlake slabo ima.
- Pa dobro, stavi mi samo u somun, i brže malo. Žurim...
(5 minuta kasnije)
- E dečko, nemamo somun... Šta'š sad?
- Ma ču šta ću, mogu ja i bez 'leba. Daj to vamo. Aj uzdravlje.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
ima anegdota sa penzionere.
- prijatelju, dosao si sa nama u park, tu su golubovi, a nemas hleba!?
- ma mogu ja njih i bez leba :)
+
ahahha, odlična :+)
- ma mogu ja njih i bez leba :)
Ahahahaa, dobar, dobar. :D
Hvala Peroviću :)
ukro si mi avatar.
Nisam. :)