
Kada vam se razgovor sa ortacima o zajedničkoj prošlosti svodi na to da jedan postavlja pitanje u formi ˝Sjećaš li se˝ a drugi odogovara ˝da, jebote, kako smo se napili˝, ˝jebote, kako smo se ubili˝ uz dodatak milion prljavih detalja za koje bi, da ste normalni, ćutali i tek pod teškim batinama priznavali
A: Sjećaš se Šomijevog 18.?
B: Da, jebote, kako smo se napili! Ja muvao onu debelu iz Švice, znaš onu, i popio korpu....
5 minuta kasnije
B: Sjećaš li se Mikejeve svadbe?
A: Da, jebote kako smo ubili, kad nas trojica povraćamao u crkvi, a ona pička Cvrle izašao napolje i mjesec dana nije pričao sa nama!
Posle još 5 minuta
A: A da jaoo, sjećaš se sahrane Vuletove babe
B: Da, au kakvo je to razbijanje bilo, kada je Maksa vikao grobaru Miki:˝Izlazi iz mog groba˝ a mi se suzdržavali 5 minuta a pa onda svi u komu od smijeha...
Naravno ovaj razgovor protiče uz konzumiranje velikih količina alkohola!
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.