Prijava
  1.    

    Možda neće

    'Oće. Nema tu možda. Znaš da 'oće. Ali ipak, kao onaj jadnik što klečeći sa pištoljem uperenim u potiljak misli da ipak neće povući oroz, tako i ti misliš da se ona nikad udati neće, nego će se ipak nekad javiti i reći da samo tebe želi. 'Oće kurac. Ne misli na tebe uopšte, budalo. Gradi svoj život, dok ti dreždiš za šankom i blejiš kroz prozor hoće li se pojaviti iz ulaza zgrade i proći ispred kafane, sva savršena, torbica na podlaktici, a odnos podlaktica-nadlaktica, naravno, 90°.
    Ti ćeš ponosno konobaru, koga inače boli kurac za tim, objasniti kako je to bila djevojka s kojom si bio, tražeći riječ pohvale, koja će dići tvoj ego u očima konobara i još nekog tu, u blizini. Jok brale.
    Niti će to, niti bilo koja pobjeda na planu jebanja i svršavanja po facama tebi nebitnih djevojaka ispuniti bezdan u grudima, koji ćeš imati dok si živ.
    Šta ćeš sad, a, pičko, udade se mala?!
    Propustio si Micu, Cicu i Zoricu, sad bi ih zvao, a? Nećeš brale, i njih boli kurac za tobom. Znaš zašto? Zato što si pička. Po njima bi svršavao, a nju bi volio. E ne mere brale, ne mere. Ćuti i loči pivu. Ni za šta drugo ni nisi. Jer si pizda.
    Nadaš sa da ni ona nije srećna, nego se udala zbog para/biološkog sata ili nečeg trećeg? PRC, nije. Nego iz ljubavi.
    Ona je krenula dalje, a ti si mislio da si Bog, da će se vratiti. E opet PRC! Neće. Da si valjao, ne bi ni otišla.
    Sad sjedi za šankom i opet čekaj da se pojavi sa ćoška zgrade, sa zanosnim korakom, opet sva savršena... Ali sad ne sa torbicom na podlaktici, nego gurajući kolica sa klincom ili klincezom unutra. Muža si zaboravio, izbacio ga iz glave, a? O da, biće i on tu.
    Možda će te pogledati, a MOŽDA NEĆE.