
Ниси ме звао, али си требао. Не што си требао, већ си обећао. Али си заборавио, па ја зовем тебе, реда ради, да те "угризе" савест. Кажи фино, к'о човек да си заборавио ил' да је отишча маст у пропаст.
- Е, 'де си? Рекох, можда си ме звао, нисам био кући, па да ја назовем тебе. Ниси ми донео ону шуљу што ми Тамара поклонила, ја те чекао, па сам морао неким послом да одем.
- Е, да, да, суши се, опрана је. Биће, исцимам те вечерас, може?
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
ok +