
Ne možeš. Smetaš, pravi si kitoblokator. Idu da se kembeče. Nemaš ti šta tu da tražiš, jedino da ih snimaš.
Random okupljanje, iz grupe se izdvajaju dvoje a treći kreće za njima.
- Ovaj, odosmo Tina i ja da, ovaj, kupimo nešto.
- E idem i ja s vama. Moram da uzmem žvake. Mogu sa vama?
- Možeš, ako hoćeš da snimaš.
- A?
- Ovaj da snimaš. Kontaš?
- Ne baš... Idem s vama bre.
- Sine ne blokiraj ga krv ti jebem. Zagorela sam već osam meseci. Ide da me jebe. A sad sedi tu da te ne zakucam pesnajom facu da ti iskrivim, jedno oko će ti gleda cipélu, drugo Avalski toranj. Imaš da budeš k'o Roksanda Đorđević.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
dobra +
'Fala vi dobri covece za plus. :D
Kontas? Vi? :D
Koji k... ovo pisem kad imam kolokvijum za 3 dana.... oO