
Су и најбољи уметници, ако ћемо веровати лажним душебрижницима. Никад они мрава нису згазили, анђеоски су певали, божански цртали, маестрално писали прозу и поезију... Наравно све се то говори кад дотичног покрије 2 метра црнице.
Примера има на бацање.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Sava Stepanov iz NS je svojevremeno rekao da je mrtvom umetniku najlakše napraviti izložbu jer ne kenja mnogo oko postavke...+
A onaj lik što je umro pre neku dinu, zaboravih kako se zove, Hrvat onaj, kaže njegova žena da je pred spavanje, one večeri kad je umro reko: Ženo, možda bi više tiraža imao kad bih umro. :) +
Sad ne znam da l je to tačno, ili seru.
Управо то... Сит сам више слушања да је покојник био страва лик након погибије, а пре погибије пљували га само тако...
A Van Gog je umirao od gladi brate, prodavao je slike ne bi li imao leba da jede, a danas... E sad, pazi, provlem je u tome što je narod zavistan i uvek bi da sjebe onog najvišeg među njima, pa onda oće da ga žali. Pravi umetnik koji hoće da bude dobar, na svetlu ga čeka smrt, kao vampira... ;)
Opravdao si nadimak. :)
+
ziveli mrtvi umetnici! :)
Управо то :Д
+
Хахахаха :))
jebiga, ja sam još uvek živi umetnik, valjda će deca steći neku kintu kad riknem :)