
Oslikani crno beli portreti pokojnika koje su lokalci (ili cela nacija) poštovali i voleli.
Staro društvo ih svakodnevno pozdravi, a dešava se da i dalje na starom mestu zajedno bleje uz pivo i pljuge. Društvance se zapije, utihne i otperja svojim gajbama dok lik sa murala širom otvorenih očiju ostaje sam u mraku.
Oni poznati žacnu svakog prolaznika.
Ko je onaj Burke koji nikako da udje da bude peti na košarci?
Burke je umro, budalo. Baci oko na zid jer tamo lepo ti piše 1989-2004.godina.
Budaletino, poetski sam se izrazio jer nisam stigao da igram sa njim.
..................................................................................................
Alo, kako da dodjem do tvoje kuće?
Ha, pa vidim te sa terase...evo mašem ti.
Daj mi neki jači orijentir.
Eto, ispred sebe vidiš Dragana Nikolića. Od njega drugi ulaz desno.
.................................................................................................
Jao, Radojka, opet barabe prskaju sprej po zidovima!!
Čuti čoveče, nije ti ovo zapad. Ovde se umetnički ili prostački izrazi svako ko poželi.
U subotu, 27. novembra 2010. u Klubu studenata tehnike biće održana smotra sadržaja popularnog šaljivog sajta. Vukajlija je mesto gde se Internet zajednica okuplja kako bi na duhovit i originalan način definisala reči i izraze, sleng termine, našu svakodnevnicu i aktuelne događaje, po paroli - „Ovde možete da definišete sve ono što ste oduvek želeli, a nije imao ko da vas pita”.
Mondo · 25. Novembar 2010.
Prejako vam je ovo, gospa Majov, defka bi trebalo da bude #1 u trendingu, gori
Својствено микрокомшилуцима. Имати своје покојнике, значи имати неку утемељеност, неко корење ту где се живи. Бар тако бити свој на своме.