
Priloška odredba za mesto gde se nalaze sve tvoje stvari, sakrivene od strane majke/žene/sestre ti, tokom jednog od mnogobrojnih procesa sređivanja već ionako sređenog prostora. Naravno, bit problema nije u tome što je stvar na sigurnom. I neka je. Ali, belaj nastaje kad, osim sklonjenog predmeta, ni ta lokacija 'na sigurno' ne može da se pronađe. Nigde. Kao kad ti onaj Nemac nešto skloni pa ne možeš da nađeš ni kad bi u pomoć pozvao vrhunske lopove i pse tragače da priskoče.
-Maaaamaaa, gde mi je ona fascikla sa diplomom i svedočanstvima. Ne mogu da je nađem nigde. Jesi je ti negde ostavila?
-Jesam. Ja sam to stavila na sigurno. To su dokumenta, to ne sme da se zagubi negde.
-Pa gde se može zagubiti ako mi je u pisaćem stolu?! Daj mi sad!
-Evo sad ću... Šta se brecaš odma'?!
(otišla...traži, traži, sve prerovila, već priča sama sa sobom)
-Ma 'de se dede, kako ne mogu da se setim... a znam da sam je ovamo donela...
-Šta je sad? Nema? Pa da, bitno da si odnela, pa sad neće da te zove! Još me pitaš što se brecam...
-Pa ja sad ne mogu da nađem... a znam da sam stavila na sigurno...
-E to vidim!
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.
Добар! +