
Jako misteriozna stvar današnjice.
Narod za njihove, inače jako veštačke nadimke, saznaje tek nakon njihove smrti.
Po svemu sudeći najverovatnije jer ih uopšte nisu ni imali.
Kolege im glumci, većinom, šatro uznemireni, pred kamerama izgovaraju taj nadimak sa suzama u očima i srceparajućim glasom uz anegdote (možda se i nisu desile, ne bi me čudilo), da bismo pomislili kako su bili tobože bliski prijatelji i kako su maksimalno potrešeni.
Takođe čudna stvar:
Nakon smrti glumca i kriminalca,
glumac se oslovljava nadimkom,
dok kriminalac imenom.
Smoki...Gaga...Glogi...Deske
...Željko...Kurac...Dušan...Zoran...
Kad je pre nekoliko dana osvanuo naslov u dnevnim novinama „Željko Mitrović: Trovali su me“, na samoproklamovanom rečniku slenga vukajlija.com odgovorili su mu bez mnogo pijeteta: „Pa dobro, i ti si nas, i još to radiš“.
Ekonom:east Magazin · 03. Februar 2011.
Hahahahahaahahahhahaahahaahaha
Ово ми промакло, а много је добро (зато што је много тачно).