
Parčence leba našeg nasušnog koje se uzima na kraju posta. Pre uzimanja nafore ne treba ništa jesti jer se tim činom čisti duša grešna.
Isti slučaj važi i nakon celonoćnog bekrijanja pri čemu je malo falilo da dušu izbacimo zajedno sa večerom koju smo preskočili. Svaki komad hrane sledećeg jutra, najbolje suva leba, vraća dušu na njeno mesto.
-Sine jes ti to opet pio krv njegovu bez predhodnog konzumiranja tela njegovog?
-Šta kenjaš bre ćale? Hik...
-Kažem... opet si se napio pička li ti materina balava!!!
-A to... malo... hik...
-Još si ti zelen. Drž malo nafore da ti upije kiselinu.
-Balgodarim, blagodarim...
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Zanimljiv momenat sa večerom koju smo preskočili.
Lolcina