Prijava
  1.    

    Nagli skok samopouzdanja

    Sunčano jutro, ust'o u 6 i krenuo u školu, izlazim iz busa i dok idem ka školi sa autobuske stanice stavljam slušalice u uši i puštam Whitesnake-Here I go again, i tada hodajući pored ostalih ali ne i sa njima i gledajući ih u sopstvenoj učmalosti Mitrom Mirićem osetim se bolje. Ukoliko naletim na još nekog hendikepa (jer su jedini inferiorniji od mene) osećam se kao Bog. Sunce me zaslepljuje i tera me da se namrštim što ponovo prija mojoj ugnjetenoj ličnosti, lagani vetrić luftira moju masnu kosu i savršena riba hoda ispred mene. Tada hodam i bacam ruke levo desno kao neki džiber, jer se osećam neuništivo i podsvesno se nadam da ću naići na neku dileju kojoj će to zasmetati i da će izraziti želju da me isprebija kada ću moći da dokažem svoju superiornost. Dileja ne nailazi, vraćam ruke u normalnu poziciju približavajući se školi pesma se završava, šamar realnosti me dočekuje na kapiji kada ugledam moje paćenike iz odeljenja dok na silu vuku cigarete kako ne bi zakasnili na prvi čas...

    Možda i bolje što nikad ne naiđe, jer škola kao šamar realnosti sigurno manje boli od pesnice uhranjenog junca sa željom za istresanjem svoje frustriranosti zbog seksualnih odnosa, odnosno, njihovog nepostojanja.