
Morbidni seoski dokonjaci koji jedva čekaju neku sahranu u selu da bi pojeli dobar paprikaš.
Najslađi mi paprikaš na sa'rani, kad se dobro umorim čekajući da popovi opevaju svaki ćošak u selu pored kojeg prođemo, a ciča zima. Pa kad sve to fino prođe, uđeš unutra a ono toplo i miriši milina jedna. Skuva ga Jozo matori ni na jednoj svadbi mu ne bude takav.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
a vala slatko ga pojedem kad znam da nije zbog mene kuvan... +++
+ za Jozu
ja ne mogu ni da okusim u takvim situacijama.
imam ja kolegu na poslu koji kaže da mu se čini da jede pokojnika... kao da Pantelija nije bio ukusan :)
Ja idem na sa'rane isključivo zbog pogače!!! :) +