Osoba, induvidua koja nije baš na zavidnom nivou u društvu, ne pokazuje veliko interesovanje za bilo kakvu bitnu stvar u životu ali zato voli da mrsi muda, svakom je loncu poklopac, traži čepa guzici.
Radi šta želi, a obično želi ono što ne koristi ni njemu ni njemu bliskom.
Izraz potiče od termina koji se koristi da se definiše pritka (motka, kolac) kaja je zabijena ali nakrivo, u zemlju i oko nje obično treba da raste boranija, ili neko drugo povrće ili zelenilo uopšte. Ali ne može sasvim da se razvije jer je pritka oko koje rasete nakrivo nasadjena.
Ja: (dolazim kući negde pred zoru i pokušavam što tiše da se ušunjam, još uvek pijan i bez jakne, a napolju ciča zima. Ali nebi moj deda bio takav kakav je da on sve nevidi i nečuje)
Deda: (gledajući me nekako tužnim očima) Ala sinko moj, nakrivo si ti nasadjen.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.