
Gadna stvar, tako specifična za ovo doba godine.
Duži boravak na otvorenom, loše grejanje ili loša cirkulacija, tanka garderoba i debeo minus, naprave takav osećaj, da i kad se napokon dokopamo nekog utopljavanja, čini se kao da je hladnoća u kostima i mišićima ostala.
Zarobljena do proleća, kao svojevrstan podsetnik da godine uzimaju danak i u cirkulaciji, a ne mogu je isterati ni tople kupke, masaže rakijom spolja i iznutra, vatra iz Smederevca, ni babine perine.
-Sunce ti poljubim, juče se vratih iz Sjenice. Al je tamo hladno. Pingvini čekaju red za čaj...
-Ha-ha! Znači, obišo si rođake?
-Ma da. Odneo im neke lekove i satelitski telefon. Čoveče, ne mogu još da se zagrejem.
-Nakupio si se zime, to je to. Sećam se, 2005. na Pešteru su izmerili -42 stepena. I sad mora da je tamo bar -10 C
-Aha, tako nešto. A mogu ti reći da je napolju još i hladnije.
U nedostatku mesta u Vujaklijinom ili kojem drugom rečniku na internetu postoji mnoštvo sajtova, među njima Vukajlija, gde možete da vidite na kakav sve način ljudi vole da razgovaraju na opšte zgražavanje lingvista. Tako da se tamo može videti da ljudi fejsbukuju, fejsbuče, da im je fejs ubagovao. Ili čak poređenje čuvenog prideva „kul”: kul, kulji, najkulji.
Emisija RTS-a "Oko Magazin · 24. Novembar 2009.
Bilo kod mene 2005-e zvaničnih -29. Nezvaničnih -33. +
Normalno je da uvek malo prikriju...
Old vilidž sleng, definisan sumećem...
+++
Kod nas se to jednostavno kaze "nazimiti se", ali super je i ovako :)
Odlično!