
Vreme koje protekne od kada kažeš nešto dedi vrlo glasnim tonom, a on ti izvrati veznikom aaaaa!
Ja: Ćao, dekice, mi smo došli.
Deda: Aaaaaa?
Ja: Kažem, došli ti unuci, deda.
Deda(stavlja šaku na uvo, pravi oblik školjke): Šta kažeš!?
Ja: Vidiš, bre, da smo došli...ala si ti gluv, dekice(kao smeškam se, a dođe mi da puknem).
Deda: Pa ne čujem, brate.
Slavna Vukajlija. Ima glupih stvari, ima bezveznih, ali ima i jako puno brilijantnih. Neću previše dužiti, samo odite tam pa vidite sami. Samo jedno upozorenje - ima ponešto napisano i na ćirilici (iako smatram da svako, ko kolko-tolko drži do opće kulture zna ćirilicu).
Skodin blog · 04. Septembar 2010.
+
a uvek cuje ono sto ne treba!
hahahahahahha....to je to!!!!!+++++++++++++