Ovo je jedan od najkorišćenijih izraza u školama i odnosi se na domaći zadatak poveren đacima da ga urade. Upotrebljava se kad je zadatak izvršen i spreman za kontolu, ali i kad nije urađen (pa je sveska ostala kući, izgubila se na putu do škole, ukradena od strane maskiranih likova itd). U naslovu stoji kako ta rečenica treba da se izgovori. Međutim u odsustvu koncentracije, nedostatku sna, osećanjem potrebe da se izvrši mala nužda, često se izgovori kao: "Napiš'o sam" što se, naravno, proprati smehom ostatka odeljenja. U OŠ do petog razreda pojava je relativno česta, posle petog prestaju da se pišu domaći zadaci, ređe koristi ova fraza pa samim tim i ne dolazi do greške (gore navedene fore više ne prolaze). Dosta slabo se koristi u nekim drugim prilikama jer malo ko šta piše osim SMS poruka i statusa na facaknjizi i ostalim e-sranjima.
prosvetni radnik: Srđane, da li si napisao domaći?
napaćeni učenik: Napiš'o sam!
ostatak razreda: hahahhahahahahaaahahha
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.