
Isto što i naprednjaci. Žene ili muškarci,svejedno je. Završili su neke škole a od svog života ništa pametno nisu uradili i služe samo da bi zabavili ljude. Slušaju se svuda. U kafićima,klubovima,restoranima,na rođendanima,na ulici,kod kuće,kod komšije a najviše u putničkim autobusima i kafanama. Neko bi pomislio da su njihova imena lažna,ili su evenutalno nadimci ili pogrdna imena.
Šemsa, Seka, Ćana, Đana, Dara Bubamara, Sinan, Šaban, Sejo, Šerif...
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.