Narodske pošalice deo su folklora i nemaju nikakvu poučnu niti informativnu svrhu. Nastaju u kafani, na ulici i u ostalim prigodnim situacijama. Služe da se razgovor zapodene ili zamene klasičan razgovor u potpunosti. Što ih čovek više zna, ispadne veća faca u društvu. Ove pošalice treba negovati, proširivati, klasifikovati (jer postoje pošalice za razne prilike), vežbati ih, i po potrebi stvarati nove ...
* Primer 1 (komšija, drugar na jebi si mater):
- De si, metnem te na kurac!
- Ooo, dejsi, vido sam ti juče ženu, pričala sa poštarem ...
* Primer 2 (komšika)
- Zdravo komšika, vidim lepo vam uzrele voćke ove godine ...
- Jeste, a vidim ni vaše nisu loše ...
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
+ za bezazlenost