
Присвојна заменица за прво лице множине која казује да нешто што је женског рода припада нама. Такође је и врло чест узрок свађа (читај: туча).
(током фудбалице иза једне зграде у Гамзиграду...)
(Милоје и Станоје у дуелу, један од њих избацује лопту ван игралишта...)
Милојева и Станојева екипа углас: ''НАША!!!''
( Станоје, не обазирући се на то, узима лопту и креће да изводи аут)
Милоје: Еееехеееј, дај лопту, наша бре!
Станоје: Ае не сери, од тебе је изашла...
Милоје: Коме ти да не сере, мамицу ти твоју?!
Станоје: Коме ти мајку, јебем те у уста жгембава?!
(псовање се наставља, креће шорка...)
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
uf stvarno je zbog naša milion puta izbila tuča +
ииих. . . више их и не бројим. . . пре неки дан замало да се потучем са једним од најбољих ортака око тога. . . матори коњи. . . -.- ;)
Igrao sam turnir pre dve godine u školskom dvorištu u Gamzigradu, ima jedan lik koji se non stop dere aigračima "U meso, u meso!" neki robijaš, jebem li ga šta li je, dobro nam noge ostadoše na broju. A što se lopte tiče, nema tu naša-vaša, uvek je njihova. :)