Prijava
  1.    

    Naši roditelji

    Ljudi koji misle da se vutra gura u venu, da se kokain liže, a heroin šmrče. Ljudi koji su se kupali samo nedeljom. Ljudi koji uključuju i veš mašinu i TA peć po jeftinoj struji. Ljudi koji su ti, još dok si bio mali, čim te vide da jedeš nešto slatko, vikali ostavi to, pokvarićeš zube. Ljudi koji na pitanje šta ima slatko odgovaraju sa ima jabuke. Ljudi koji su slušali Boru Čorbu, Baju Malog Knindžu i... to je u većini slučajeva otprilike to. Naravno, ima izuzetaka.
    Ljudi koji nešto pričaju o srpskom identitetu, a govore kako se u Titovo vreme znao red.
    Ljudi koji pričaju kako su, pre nego što krenu u školu, morali da pomuzu krave, ovce i koze, pa onda dvadeset kilometara uzbrdo i opet uzbrdo u povratku. Po svojim rečima, najveći mučenici, a činjenica je da su imali bolji životni standard od nas danas.

    -E, a kad se ja setim, pomuzem krave, ovce, koze i divljeg bučka, pa onda krenem po onim stenama uzbrdo, uspon kao Mont Everest, pa kod učiteljice, sa tablom i kredom i kožnom torbicom. Dok ja stignem i vratim se iz škole, oni opanci mi se skroz poderali, pa idem bos. Gazim po kamenju, trnju, slomljenom staklu, ekserima...
    -Čekaj, bre, ćale, da je sve to bilo tako, ne bi bio živ danas, realno.
    -E, balavi, ne kenjaj, tebi je teško da pređeš 500 metara do škole, jednom sam te video da zoveš taksi.
    -I sigurno si bio pionir i nosio štafetu...
    -Pa nego šta! To je bio najveći ponos!
    -Svestan si da je to zloupotreba dece u političke svrhe...
    -Zloupotreba, ne zloupotreba, mi smo živeli lepo. Crveni pasoš i putuj de oćeš. Tri puta sam bre u Trstu bio, jednom u Rumuniji i dva puta u Bugarskoj, dobro to sam nešto švercovao devedesetih, nebitno...
    -Ćale, ja sam sa svojih 24 godine, uz naravno vašu pomoć i pomoć fakulteta, išao i u Budimpeštu, i u Rim, i u Barselonu, i u Berlin, i u Stokholm, i u Oslo...
    -Jeste, samo u kapitalističke zemlje! Mamu vam jebem balavu! Što nisi išao u Moskvu?
    -Jesi li ti išao u Moskvu?
    -E, znaš šta, idi da radiš domaći, dosta je pričanja.
    -Kakav domaći, bre, ćale, zaposlen sam.
    -Idi na posao.
    -Pa gotov sam za danas.
    -ONDA IDI U PIČKU MATERINU!!!