
Nepisano pravilo da se pri susretu dve random inostrane ekipe uvek navija za onu u kojoj je neko od naših igrača, u obzir dolaze i internacionalnci koji su nekada nastupali za naše klubove. Po istom principu ima i primera kontra patriotizma, najčešće među mlađom populacijom, kada se navija protiv ekipe dotičnog na osnovu prethodnih nastupa, na relaciji Grobari - Cigani.
- Hido Srbine, Hido Srbine!!!
- Koj' ti kurac bre, šta se dereš, jel' vidiš kol'ko je sati? I šta skandiraš Turčinu?
- Izvini... Ma pobedili smo Lejkerse! Nema veze što je Turčin, igra za naše.
- Koje bre naše?
- Pa Sakramento... Pašće Lejkersi, idemo u finale!!!
-----------------------------------------------------------------------------------------------
- Jesi gledao sinoć kako smo sjebali Leće?
- Šta lupaš bre?
- Pa Lacio, ono Deki i Miha, mislim naši.
- Ja brate uvek navijam za slabije, nemoj mi te fore.
- Kakav si ti ostrašćeni Grobar, strašno...
- E ne seri! Ponavljam... Uvek sam na strani slabijih... a i Mikoli je kralj... čovek igra sam.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
odlična+
Jel ovaj Mikoli iz drugog primera cuveni Fabricio? Kace samo setim...
+
Da, Fabricio, linkovana defka me podseti na njih... pa ga iskoristih, meni više ostao u sećanju kao džoker s klupe Juventusa.