
Saosećajna, brižna izjava, nakon ortakovog višeminutnog/časovnog pokušaja da lokalizuje devojku. Vrhunski rovac.
Ortak 1: Ajde, bre, jeb’o te taj telefon, tvoj je red! Ako nije odgovorila na 116 poziva, verovatno neće ni na ovaj.
Prženica: Brate, čekaj, pa ne mogu sad kad brinem, možda joj se nešto desilo.
Ortak 2: Ne brini, verovatno je u sigurnim rukama…svog dečka.
Prženica: Čekaj, stvarno mislite da…?
Ortak 3: Pa bolje i to nego da je u urgentnom. Misli pozitivno, što odma’ na najgore?
Prženica: ALO! Alo, bre, što se ne javljaš?! Jesi li ga se lepo naprimala?
Devojka: Kol’ko vidim, ti si ga naprimao za oboje. (tu-tu)
(Ortaci, uz kez): I šta kaže?
Prženica: M’rš, idioti!
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
Ne kod dečka, nego kod jebača. Valjda joj je lik koji pokušava da je locira dečko.
Хвала што си нам објаснио.