
Soba svakog studneta u vreme ispitnog roka za njega postaje hram, mesto duhovnog uzvišenja, svetoučilište. Raspored predmeta, uključujući i skripte, neukom oku liči na potpuni haos, a roditeljima na svetogrđe doma u kojem živiš na njihovoj milosti ili nemilosti. Za tebe je cela soba u potpunoj harmoniji sa svime što se u njoj nalazi, osim upravo sa tvojim roditeljima, a najmanje sa majkom.
Dolaziš sa prvog ispita u nizu te nedelje, neispavan, umoran, jedino što te još uvek drži na nogama je 6 guarana i 3 kafe koje si popio prethodno veče. Ulaziš u sobu koja blista, prašina je obrisana, knjige i skripte su uredno uklonjene sa poda i vidljivih mesta, čarape od prošle nedelje nisu ispod kreveta ( koji je naravno, namešten, kao u vojsci), paučine više nema u uglovima prozora i zidova, i soba više ne smrdi na dim od cigareta.
-KEVO!?! Šta se ovde desilo?!
-Spremila ti majka sobu sine, može neko da dođe, sramota da vidi nered u sobi...Otvorila sam i prozor malo da se izluftira.
-Jaoj kevo bre, koliko sam ti puta rekao da mi ne ulaziš u sobu kad je ispitni rok, da ostaviš sve u redu u kom sam ja ostavio!
-Ali sine, samo sam pospremila onaj nered...
-Ne kvari mi nered!
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.