
Kad ti neko, kome inače ne vjeruješ, indirektno prizna da je njegova priča izmišljena, ili vjerovatnije prepričana...
Tip1: - Idem parkom kad me neko mućke otpozadi udari. Okrećem se kad ono lik sa utakmice od prije neki dan, i njih jos trojica. Ne, lažem bila su još četvorica...
Ti: - Aha...
_______________________________________________________________________
Tip2: - Vozim ja, treća - četvrta, siječem krivinu i upadam u makazice! A vozim 150, ne, lažem, 170 na sat...
Ti: - Dobro si ti prošao...
_______________________________________________________________________
Tip3: - Ide piće prvo, drugo, neka priča. Vidim da se prima ali mora da ide. Krenem da je ispratim i prolazimo pored pupme kod stadiona.
(sad ga ti prekineš)
Ti: - Kako, zar ne reče da živi kod onog pozorišta blizu tvoje zgrade?
Tip3: - Aha, ali prođosmo ovuda, i svratismo do njene drugarice kući, ne, lažem, prvo smo pošli cigare da kupim...
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Лепо. +
Hvala. Lijepo, ali nažalost često...
Vole ljudi da doteraju priču, pa kao i neiskusna žemska, stave suviše pudera. +
Odlično iskopan sleng.
+