
Симболичан „партизански“ филм загребачког режисера Бранка Бауера, рађен према истоименој књизи Арсена Диклића. Никако га не треба доживети као типичан филм свога доба.
Набијен је топлим људским емоцијама левичарски настројеног оца Невена Новака према сину Зорану, васпитаваном према усташким начелима .
Крај је ужасно дирљив и тужан јер отац бива убијен.
Назив филма и књиге смо ми деца шаљиво користили у улици кад бисмо се играли жмурке, да упозоримо оног ко жмури да се не осврће и не гледа где се кријемо.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
...Ili ako se dešava neko sranje, a neko toga nije svestan kažeš mu istu rečenicu jer bolje je da ne zna :)
... ili je sve otišlo u Honduras, i nema nade... i ti poslednjem preživelom do sebe izgovoriš predmetnu rečenicu.