
Симболичан „партизански“ филм загребачког режисера Бранка Бауера, рађен према истоименој књизи Арсена Диклића. Никако га не треба доживети као типичан филм свога доба.
Набијен је топлим људским емоцијама левичарски настројеног оца Невена Новака према сину Зорану, васпитаваном према усташким начелима .
Крај је ужасно дирљив и тужан јер отац бива убијен.
Назив филма и књиге смо ми деца шаљиво користили у улици кад бисмо се играли жмурке, да упозоримо оног ко жмури да се не осврће и не гледа где се кријемо.
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.
...Ili ako se dešava neko sranje, a neko toga nije svestan kažeš mu istu rečenicu jer bolje je da ne zna :)
... ili je sve otišlo u Honduras, i nema nade... i ti poslednjem preživelom do sebe izgovoriš predmetnu rečenicu.