
Rečenica koja nas u zapovjednoj ili izjavnoj (Ma ja se ne petljam, gledam svoja posla!) formi pod krinkom pristojnosti i ne miješanja u tuđe probleme strmoglavljuje u teško dehumanizirajuće otuđenje.
Čitam osmrtnicu na vratima svog ogromnog nebodera. Umro je moj susjed kojeg sam desetak godina povremeno sretala.
Bože moj, pa on se zvao Serđo. Bila sam uvjerena da živi sam. Piše da je imao suprugu. Nepokretnu, godinama vezanu za krevet. Što li je sada s njom?
Pojma nemam, ja gledam svoja posla…
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.