
Veoma neuobičajeno, najčešće staro srpsko ime, koje danas zvuči pomalo smešno.
Sve je počelo od nekog Allesandra, preko Giorgija, pa se stiglo do Stefana, Milana, Nikole i tako dalje. Valjda je to da bi se privukao narod, jer, jelte, svako voli da vidi svoje ime na nečemu, pa makar to i toaletni papir bio, a u ovom slučaju je garnitura, što dodje kao neka premija.
Pravda za nas sa narodnim srpskim imenima!!!
Dobar dan gospodine, izvolite. Mogu li kako da vam pomognem?
- Uh, došao sam da kupim garnituru za dnevnu sobu, samo ne znam koju bih uzeo.
Preporučila bih vam, Allesandra, ili Nicola, mada i Stefon dolazi u obzir.
- Pa ne znam baš, znate, ja bih neku sa svojim imenom.
A koje je vaše cenjeno ime?
- Stojko, opaaaa!
Kad je pre nekoliko dana osvanuo naslov u dnevnim novinama „Željko Mitrović: Trovali su me“, na samoproklamovanom rečniku slenga vukajlija.com odgovorili su mu bez mnogo pijeteta: „Pa dobro, i ti si nas, i još to radiš“.
Ekonom:east Magazin · 03. Februar 2011.
hehehe, nasmeja me
Jedna od reakcija kojima se nadam kada pisem definicije :)