Žal za prošlos'.
Prošlo je to vreme kad uzmeš šporet, veš mašinu, opremiš kuhinju, usisivač, peglu... sve bre! I traje ti dok ne umreš, pa i posle. Od motora mašine napraviš i kosilicu, ej.
Sada, nije više tako.
- Zdravo, kume kako je?
- Evo, ide nekako.
- Kako kuma?
- Nemam pojma, razvodimo se.
- Kako bre?
- Jebena emancipacija. Neće pere sudove, da ne pokvari manikir. Neće da kuva, da joj se ne pokvari frizura. Neće da čisti, hemija joj razmaže šminku. Neće da pere veš, kaže smrdi. Uzesmo ženu za to, ja našao neku tezgu da radim da je platimo.
- I?
- Šta I? Ostavila me jer je ne jebem 2 posto kad radim 14 sati!
- Aukurac, više ih ne prave kao nekad.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Хахаха, пример разјеб'о...! :-)
+++
JEBE DEFKA +
auuuuuuu,kako objashnjeno =]
Imam u glavi Čoko-Moko! +++
hahahah,m jebeno dobro... jest da nema više serijske proizvodnje ko nekada, al nađe se poneki ručni rad :)
Genijalno!