
Kad se neko mnogo pravi lud,izbegava istinu,neće da prizna očigledne stvari,negira istinu,poziva se na senilnost,protok vremena,kao davno je bilo...itd.
Za njega se kaže da se pravi lud ko Artuković na sudu.
Andrija Artuković,ministar unutrašnjih poslova NDH (Neovisna Država Hrvatska).
Osnivač fabrike smrti zvane logor Jasenovac.
Osuđeni ratni zločinac.Smrtna kazna nije izvršena jer mu je uspostavljena dijagnoza starčke demencije.Odnosno ničega se nije sećao.
Pa otud i izraz koji je zaživeo u narodu:
-Ne sećaš se ničega ko Artuković na sudu.
Ima još jedna "anegdota" iz tog vremena,odnosi se na onaj deo kad Artukovića tada bolesnog na nosilima iznose iz aviona.
Pitanje:-Zašto se Artuković pridigao,kad su ga iznosili?
Odgovor:-Da vidi jel pretako ko od Srba,ispod ustaške kame.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.