
Poklič direktora privrednog subjekta koji ne radi već više od 25 godina, a koga po njemu ni po kakvu cenu ne treba prodati preostalom kupcu koji ga hoće.
Predsednik opštine: Ovako, Dragorade. Onaj tvoj "Drvo-ciglo-gumo-plasto-prom" ide na tender od Nove godine i Bože zdravlja, koliko čujem, hoće Kinezi da ga uzmu i neće nikoga da otpuštaju! Daćemo im za 500 000 evra.
Dragorad: Ne u bescenje!
PO: Ha?
Dragorad: Je li, mora li ta privatizacija? Što bre sve prodajemo!? Što, bre, država neće da pomogne? Pa stanovnici cele opštine su svojom krvlju to podizali, to je izdržavalo ceo kraj, nije red da sve damo strancima, naročito ne za neke male pare...
PO: Čoveče, sve i da je to istina, ne pitamo se ni ti ni ja! Država ne da pare, shvati. To preduzeće ne radi od raspada Jugoslavije, ovo je prilika da se izvuče...
Dragorad: Ako je tako, ja ću da štrajkujem glađu, da sebi ušijem usta i neću da se mrdnem ispred fabrike. To je, bre, privredni gigant!
PO: Jašta, proizvodi gigantski korov oko urušene fabričke hale.
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.