
Naravno da znam kako, ali način na koji bih to sad uradio i situacija u kojoj se nalazimo izazvaće preveliko nezadovoljstvo i ogromno razočaranje tebe u mene, pa ovim izrazom kupujemo vreme dok ne smislimo adekvatan način.
- Šta bi sa tobom juče, baš si mi trebao a nigde te nije bilo?!
- Šta se desilo?
- Ana mi se nije javljala, baš sam se bio zabrinuo, pa sam mislio da možda znaš nešto?!
- Pa jel sad sve u redu? Nisam imao pojma.
- Siguran si, teta Mira mi reče da ju je videla kako ulazi u tvoj ulaz?!
- A tvoja Ana, pa tako reci, da, bila je. Znaš da ima ispit uskoro iz matematike pa smo malo duže vežbali, između ostalog i ti si jednom prilikom rekao da bih mogao da joj pomognem.
- Znači, ipak je bila kod tebe? I to ni manje ni više nego 6 sati. Šta ste tačno radili?
- Jeste, ne znam kako da ti kažem...
- Kako bre ne znaš, Ana mi je već sve rekla, samo da vidim jel se priče poklapaju?!
- Paa...
- Šta je bre sa tobom, odrasla si osoba a tu mi mucaš, k'o da krijete nešto, i Ana je mucala, jedva sam uspeo da saznam da niste proradili diferencijalne jednačine?!
- Nismo to stigli.
- Sutra da si se nacrtao popodne kod mene, da pređete to, ja ne znam kako vi mislite da ona položi ako ne pređete sve?!
- Važi, vidimo se.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.