Opravdanje za svaki postupak. Koliko god ispao seljačina u datom trenutku, uvek sebe možeš oprati ovom sentencom. Slično onome kada sve izgubiš u životu pa tešiš svoju taštinu činjenicom da nisi od Bugarskoga semena skrojen.
- Koj si ti seljak brate, ja ne verujem! Zadavio bi' te sad. Klasična seljačina si ispao. Ladno si lupio curi cajper a ona se krlja sa onim likom.
- Neće na slavu da mi dodje, ko joj jebe mater.
- Što nisi ustao onom dedi u busu, samo što ne pandrkne, vidi ga kakav je izmušljen.
- Bole me uvo, neće na slavu da mi dodje.
- Što nisi reko malom Jovici da ne pipa ringlu?
- Ko ga jebe, neće na slavu da mi dođe.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
primer ojebao +
Svidž.
+
mislim da ovo govori i moja drugarica muslimaka :D +*
joj kako sam se bio naostrio da definisem ovo.
+