Koreni ove opštepoznate izjave ljutnje potiču iz obdaništa. Majstori obrnute psihologije, deca, svakodnevno primenjuju ovu rečenicu kako bi došli do cilja. Ko je prvi izgovori - pobeda je njegova, jer drugom detetu ne preostaje ništa drugo nego da popusti, inače se uopšte neće ni igrati.
Miodragoljub: Hajde da se igramo moćnih rendžera!
Miodragoljubislav: Jeee, hajde, hajde!
Miodragoljub: Ja sam crveni!
Miodragoljubislav: E, neću da se igram!
Miodragoljub: Dobro, dobro, budi ti crveni, ja ću beli.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
:)
Ovo se iskusno može primeniti i na žene!