Avgust je. Temperatura vazduha je veća od koeficijenta inteligencije tvog komšije, a koji te je pozvao da odete na piće do grada. Dakle preko 35 stepeni.
Jebiga, nije se imalo kinte za more. Ostao si u svom gradu.
Odlaziš na jedno od mesta koje gradske vune vole da obilaze. Pre nego zakoračiš u taj svet sisa, dupeta i pušačkih usta, majicom brišeš balu koja ti curi iz usta.
Ulaziš.
Osmeh.
Kiseo osmeh.
Pederbal.
Većinom frajeri. Ostalo konobarice i dve do tri polovnjače, a pored kojih i Stoja (pevačica, ne pornićarka) izgleda kao Džesika Alba.
Shvataš koliko su ti očekivanja bila u sukobu sa realnošću.
Sve su dobre pizde tvoga grada negde na moru. Ili na Zlatiboru. Ili u nekoj selendri.
Ali glavno je da je avgust, te da je sva pičetina tvoga grada zapalila negde daleko.
A ti si ostao sam.
Govno jedno.
-Šta je bre ovo? Nema dve dobre pičke. Hajde popij to, pa da palimo odavde.
-Što jes' jes'... Nema riba kao da je avgust.