
Zajebantska fraza koja se ranije koristila kako bi štreberima objasnilo da se neke stvari uče i na druge načine, a ne samo iz knjiga.
Danas se, sa razvojem popularne psihologije, smanjuje broj situacija u kojima ovo može biti izrečeno.
Nekada:
-Šta misliš, da li da joj kupim narukvicu ili minđuše?
-Kako ja da znam! Što je nisi pitao šta više voli da nosi?
-A ne znam, nisam znao kako.
-Pa da! Ne piše to u tim tvojim knjigama na koje buljiš oči!
------------------------------------------------------------------------------------------------------
Sada:
Duća: Kol’ko mrzim one bruseve! Sinoć nisam mogao da ga skinem maloj bar deset minuta, hteo sam da ga pokidam na kraju!
Mare: Pa jeste, to treba vežbati, nema toga u knjigama.
Džoni: Kako nema?! Ja baš sad čitam neku knjigu, skoro izašla - „Brushalter i muškarac, najbolji prijatelji“, sve je lepo opisano u drugom poglavlju „Kako da snagom misli učinite da brushalter sam spadne“...
Mare: Matori, a jesi li pročitao i onu „Kako da budem kompletan kreten“ ili ćeš je ti sam napisati?!
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.