
Pre svega odnosi se na nemačke penzionere-turiste, koji letuju negde u okolnim zemljama.
Njih karakterišu pre svega: beli brkovi, bela majica, krem pantalone, braon sandale i bele čarapice. Njegovo lice je uvek crveno kao kod raka, kao i njegove ruke i noge.
Nemac iz Berlina ili Dortmunda možda nosi i naočare za sunce, dok Nemac iz ruralnih delova te zemlje više preferira šešir, ili pak kačket.
Uglavnom dolaze sa partnerkom koja slično izgleda. Neretko su debeli. Uglavnom su na plaži od 6 ujutru, a povlače se u svoje odaje oko 11h jer tada kreće jako sunce, a i kreće da dolazi nevaspitana balkanska omladina, kakvi oni naravno nisu bili u Hitlerovoj Nemačkoj,
"Arbeit, Disziplin und Ordnung" rodjaci.
Mogu biti dosadni, džangrizavi i u svakom slučaju treba ih zaobilaziti u širokom luku.
Kada vidite ovakve ljude, slobodno možete da im kažete:
"Guten tag, wie geht es dir?"
Kad je pre nekoliko dana osvanuo naslov u dnevnim novinama „Željko Mitrović: Trovali su me“, na samoproklamovanom rečniku slenga vukajlija.com odgovorili su mu bez mnogo pijeteta: „Pa dobro, i ti si nas, i još to radiš“.
Ekonom:east Magazin · 03. Februar 2011.