Opis koji prevazilazi granice koje je književnost postavila.
Ili u većini slučajeva, nedovoljno razvijen vokabular.
A: Brate, opalio sam sisatu Maju što ne da nikom!
B: Aj ne zajebavaj.
A: Ne zajebavam, evo slika.
B: Opa, vidi ti njega, vidi stvarno jebo, au brate. E svaka ti čast! Koji si ti car! Znači, ne znam kako da te opišem, nemam dovoljno jak superlativ da to opišem!
A: Pa znam, hehehehehe.
B: Aj sad uzmi broj i stani u red iza još jedno stotinjak takvih k'o ti.
A: Brate, znači, što mi rušiš sneška, a?
B: Kad si ćok, pa ne znaš da ima picajzle, zašto ne bih?
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.