
Ove dve reči u kombinaciji sa dočaravanjem nekog događaja daju za rezultat jednu konstataciju koja, ovako suptilno da napišem, ide na kurac.
-E bili smo na moru u Kuče desiju, znači nemaš pojma kako smo se proveli.
-Hehe...(Znači boli me kurac i gde ste bili i kako ste se proveli, nemam pojma i ne inetersuje me gde ste plaknuli rč, ja sam celo leto ladio tabane u lavoru i cepo vops!!)
------------------------------------------------------------------------------------------------------
-Jao brate kakvu žurku sam pravio prošli vikend, pa ti nemaš pojma kako je bilo.
-Pa super...(Ma naravno da nemam pojma, kad me nisi zvao majke ti ga spopandrknem, nego si samo zvao one masne pederaše što radiš snjima i one žiljavuše što se ne odvajaju od njih ko gaće od znojavog dupeta...)
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.