Prijava
  1.    

    Nemoguće, ali izvodljivo

    Situacije u filmu kada devojka i momak ugovaraju dejt.

    Sreću se oni tako posle 20.5 godina, nisu se videli još iz vrtića...
    On sedi u kafiću za šankom, prilazi ona...

    Micika: (...prilazi, seda pored njega, pogleda ga na kratko, vrati glavu, zatim o5 vrati pogled jer je u milinanosekundi ustanovila da joj je ta njuška poznata, kreće ona razduševljeno.) "Đuuuuroo?!?!?!

    Đura: (u sekundi se uplašio kad ju je pogledao i video da joj trajna šminka na očnim kapcima i usnama nije baš uspela! Zatim dolazi sebi...) "Ooooooo, pa gde si ti 100 godina!? Rada, tako beše?!"

    Micika: (i dalje razduševljeno) "Ma, ne, nisam... Ja sam ona što te je stalno tukla u vrtiću. Sećaš me se sad!?"

    Đura: (vraća film, ali se traka zapetljala) "Uh! Ne postoji osoba koja me tada nije tukla, bio sam pikljav, motkast...A nisam ni hteo da se branim. I, koja reče da si?!"

    Micika: (pomalo razočarana) "Ja sam, Micika. Nadam se da si se sada setio."

    Đura: "Aaaaaaa... Da, da. Pa vidi, nisam se ni sada setio. Ali, nema veze, mogli bismo ponekad i da izađemo, pa da malo porazgovaramo, a?"

    Micika: "Siguran si?!"

    Đura: "Ma jesam, kako da jesam. Hoćeš da se vidimo o5 večeras, da popijemo po koje piće?"

    Micika: "Ok, dogovoreno. Odoh ja, vidimo se."

    Đura: "Ahaaaam."

    ****I tako ode ona, a ne razmeniše ni broj telefona, ne ugovoriše ni mesto ni vreme. Kako će se naći, i gde, ni Sveti Petar ne zna.****