Prijava
  1.    

    Neobični ljubimci

    Neki ljudi imaju potrebu da se znatno razlikuju od drugih. Dok su normalna deca hranila mačiće i kučiće, neki sa malo drugačijem pogledom na svet isto su to radili samo ne sa kucama i macama, već, tarantulama, zmijama, kameleonima, neki su čak posedovali i pirane i ostale krvoločne živuljke odlične za reciklažu kostiju nedeljnog ručka. Najbolji primer neobičnog ljubimca je devojka koju poznajem. Ona je za ljubimca imala prase. Da, da ni manje ni više već pravo domaće prase!

    Sećam se imali smo sedam godina, i svaki put kada bi došla kod bake otišao bih do nje da se igramo. Bilo je leto, igrali smo se u njenom dvorištu. U drugom delu nalazio se svinjac, dalje od kuće odmah do bašte i nekog starog orasa. Tu je prebivao njen ljubimac. Prase po imenu Žaklina. Imala je običaj da zamoli baku da pusti to nesrećno, prase, jurila bi ga po dvorištu, kupala ga razgaljujućom letnjom vodom. Prase se nije žalilo. Nije ni krika ispuštalo, kako to svinje umeju. Tek po koji grokot. Kao da je Žaklini odgovarala nega svoje gazdarice. Bio je to najneobičniji ljubimac. Ni dan danas, nisam se usudio da joj kažem, da je posle tog leta, sredinom decemra njena Žaklina zaklana, i u vidu šnicli i čvaraka spakovana i poslata u grad odakle je. Ako ništa makar ju je dvaput usrećila.