
Uglavnom su večno izgubljeni u vremenu i žive samo dok traje sećanje na njih.
U sedam ujutru čekao je na pešačkom prelazu zeleno svetlo a u isto vreme, u kombiju koji je čekao svoje zeleno, su bili Shaolin monasi. Nigde nikog, Sunce kupa put. Gledaju se. I seti se nekog kung fu poteza Liu Kanga iz Mortal Kombata, uradi ga i pokloni se sa sklopljenim rukama. A monasi poželeše da govore, ali mozak zaključio da nemaju šta da kažu i zaklopiše usta. Ali mozak je počeo da se bori sa onim što su im oči govorile i popustio je kontrolu nad vilicom, usta se razjapiše svakom od njih. To sve traje nekih trideset sekundi jer taj semafor ispred zgrade banovine dugo drži crveno. I nasmejaše se svi i počeše da tapšu iz kombija. Neprocenjiv momenat. Upali se zeleno svetlo i odu oni svojim putem, upali se njemu zeleno ode on svojim. I ponovo nigde nikog, Sunce kupa put.
U nedostatku mesta u Vujaklijinom ili kojem drugom rečniku na internetu postoji mnoštvo sajtova, među njima Vukajlija, gde možete da vidite na kakav sve način ljudi vole da razgovaraju na opšte zgražavanje lingvista. Tako da se tamo može videti da ljudi fejsbukuju, fejsbuče, da im je fejs ubagovao. Ili čak poređenje čuvenog prideva „kul”: kul, kulji, najkulji.
Emisija RTS-a "Oko Magazin · 24. Novembar 2009.
Hehehehehehehehe +*
:D
patrik! :D