
Normalna osoba, prosečan gradjanin, može da bude i sasvim prisebna, dok ne sedne u auto. Kada sedne za volan prelazi u neko sasvim novo, drugačije stanje. Naime, tu osobu sve, ali sve nervira, ona psuje, dere se, pominje familiju svima na kolovozu (a ponekad se "obraća" i onima pored puta). Nervira je što onaj ispred nje vozi sporo u bržoj traci, psuje državu kad se napravi kolona iz bilo kog razloga (čak i kad je semafor odgovoran za kolonu), pljuje po saobraćajcima na sav glas (oni samo prave gužvu, sto posto nije bila gužva dok oni nisu došli), grize volan kad joj se upali crveno na semaforu (za tih pola minuta mogla je da ode u wc, pojede burek, popije jogurt, pročita novine, ispuši cigaru i ko zna šta još), proklinje dan kada se rodio pešak koji je stao na pešački i čeka da predje ulicu, pa mora da stane (bezobrazan neki pešak, majku mu...), a nedaj bože da mu neko ogrebe ljubimca...
Po izlasku iz auta stvari se vraćaju u normalu, ulazi u kuću, pali pljugu, seda za komp i dolazi na vuku da ispiše par definicija.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
e ovo nisam video pa +