Prijava
  1.    

    Nestanak pića i hrane na slavi

    Jako delikatna situacija. Zadnja garnitura gostiju. Prasetine ima još uvek, ali, jagnjetina je skoro utihnula. Neće biti da se najedu. Sreća da Živadinka, snaja kuma Đure ne jede jagnjetinu. A tu je i rođak Spasoje, kome je ovo danas šesta slava i nadamo se da neće dosta pojesti. Ali, uzimajući u obzir kako tamani Pro Corde ne bi se baš reklo da je bio već na pet slava. Tako i treba kada hoćemo da se kurčimo s ovim fensi pićima. Kod njega samo rakija, pivo i ono grobljansko vino. Darko se uhvatio onog Jagermeistera, ko pijan plota. Šaljem mu sms : " lakše s tim, nije ti to očevina pička li ti materina. To je za obraza " - Kreće supa. Jebeš supu ! Uvek je ima ! Voda ne valja ni u cipelama. Dalje sarma ! Nisi Srbin, ako sedam dana posle slave nemaš za ručak da jedeš sarmu. Stiže meso. Srebrenko se hvata odmah jagnjetine, i ubacuje dva komada. Mamu jebo prokletu. Stevo je svestan situacije i posle jedog komada jagnjetine, prelazi na svinjetinu. Posle 5 minuta ocu teče znoj niz čelo. Ja gledam onu jagnjetinu, u nadi da će se makar malo okanuti nje. Otac me pokretom očiju zove u špajiz. I onda ide ono standardno : " Majmune jedan, jesam li ti rekao da ne zoveš ovoliko svojih kurajbera. Zbog tebe ne mogu svoje goste da ugostim. Konjino jedna glupa " Vraćam se u sobu. Na stolu su još dva komada jagnjetine. Izgleda da je sve stid da uzmu poslednje komade. Uh, preživeli smo. Kolača hvala bogu ima. Toga se ne bojimo. Otac me opet igrom očiju zove u špajiz i kaže : " S kakvim se ti šljokadžijama družiš . Nema više Jelena ! Trči u zadrugu da kupiš " Letim do prodavnice, kad u pičku materinu, nema Jelena, samo Lav. Kupim lav, hajde kontam, neće puno popiti jer mešaju piva. Kad tamo nosim i kažem, nema Jelana , samo lav. Onda oni kažu, daj vamo da rasteram ove Jelene, ili daj Lava da ga sabijem.
    Jebi ga, najgore je prošlo. Sledeće godine ćemo kupiti veče jagnje.