
Sve ono što smo makar desetak puta ponovili u društvu, kasnije svojoj deci i, ako je događaj vanserijski, dočekaćemo da nas saslušaju i unuci.
Ja : "Tata, pričaj mi kako si ušao u pogrešan stan."
Moj tata : "Bili smo kod tvoje bake u gostima, ti si bila mala. Vraćao sam se iz šetnje, ušo u stan i čuo da ima goste. Čavrljaju u dnevnoj sobi. Šta ću, dojadili su mi!! Uđem na najbliža vrata, pravo u kupatilo...."
Moj sin : "Dekice, mama kaže da si se greškom kupao u tuđem kupatilu. Kako ?!"
Moj tata : ".....očekivao sam da se gosti zadrže pa sam rešio da se obrijem. Kad sam završio, onako sveže izbrijan, izađem i opet čujem žamor-gosti su još kod tašte. Šta ću,vratim se i istuširam se. Izađem opet-gosti još uvek drežde...krenem hrabro ka dnevnoj sobi : kad ono, to nije bio stan moje tašte, nije bila ni njena zgrada!!! Sve sam promašio, bile su iste zgrade. Izvinem se i izađem"
Moj sin : "Deko, ko te provalio?"
Moj tata : "E, ispala mi je lična karta dok sam se svlačio za tuširanje, našli su je domaćini, odneli mojoj tašti. Kad je čula da je moj dokument nađen u tuđem kupatilu...jaaaooo...."
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.