
Osobe od čijih reči bukvalno ne možeš da pobegneš, nakon što si već na sve verbalne i fizičke načine pokušao da ih ućutkaš.
Oni koji te hladnokrvo prate po stanu/kući/faksu da ti završe svoju započetu bujicu misli i zbog kojih se osećaš kao u zatečen u horor filmu-srljaš, trčkaraš i saplićeš se o stvari sa prestravljenim izrazom lica uz poklike: "Prekini, Molim te!" i "Ne mogu više da slušam tvoj glas!", dok oni iza tebe hodaju sigurno i smireno, savim polako i ne prestaju da govore.
Neredak opis svađe sa suprotnim polom uz vrlo objektivan osećaj da rasprava traje satima.
U mojoj kući je savim uobičajna pojava da ti neko stoji ispred WC-a dok si ti unutra i drži govor, bilo da ti prepričava doživljaj ili izlaže svoj argument u raspravi.
Nikada nisam mogla mojima da objasnim zašto je to nenormalno.
Narodnjaci u Beogradu.
Proširili su korenje tu negde oko 90-ih, sve ostalo je otišlo u pozadinu, i uspevaju kao korov, cvetaju. Kao trava zubača.
Neki kažu da je odliv mozgova doprineo tome. Neki tvrde da se naši ljudi, razočarani zapadom, odriču bilo čega sto liči na zapadnu muziku i okreću se 'našoj' muzici, ili istoku, u inat.
Iako nema više te izolacije od sveta, šabana i dizelaša, koji su bili oličenje 'folka', danas to uspeva kao da je deo naše umetnosti, i ne vidi se kraj, zahvaljujući ulaganju u to.
Da su neki rokeri, obrazovani ljudi, imali smisla za šoubizins, umesto za filozofiju, možda ne bi bilo Pinka.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.