
"Što na umu, to na drumu".
Situacija u kojoj se i najbledunjavijim roditeljima zacrvene i obrazi i muda i uši od sramote, to jest, nepromišljene, sulude iskrenosti. Savršena prilika da se klinac, svesno ili nesvesno, osveti za svaki šamarčić, svaku igračku koju je želeo, a nije dobio, za svaki natrpan zalogaj čorbe u ustima. Celokupna svirepa osveta servira se roditeljima u pola rečenice dok razgovaraju o usponu kineske privrede, krizi na Bliskom istoku, receptu za bakine kolače ili sisama tete iz supermarketa. To naravno mora biti pred mnogobrojnom rodbinom ili kućnim prijateljima do čijeg mišljenja i međusobnog uvažavanja je roditeljima jako stalo, a najpogodniji teren su skupovi na kojima se sva pažnja usmerava na maloletnika tj. blamoizazivača. To su najčešće rođendani, a pogodne su i slave kao i uobičajne, kurtoazne posete.
U ovoj situaciji šanse da blamoizazivač zaradi sankciju u vidu verbalnog i fizičkog (Duboko ustaljenom u našem narodu) napada su minimalne. Zašto? Ni jedan normalan roditelj neće tući svoju decu pred rodbinom i prijateljima samo zato što se detetu nešto "omaklo". Najčešće klinca, ako je moguće, udalje iz prostorije, a kad gosti odu stvar se već ohladi, ostaju samo ožiljci kao opomena na ono šta treba, a šta ne pričati pred decom.
-I tako ti ja pričam moj Dragane, kasne nam plate, sećam se ranije nisu bile velike al' nisu bre kas...
-E tata, tata, tata, tata, tata!
-Čekaj sine..kasnile nikada.
-Reci.
-Ko je ovaj čika?
-Dragan, je l' se sećaš kad sam ti pričao...
-Znam, znam, kad si rek'o mami da njegova žena ima veće sise od njenih!
-Šta lupaš bre, idi boji nešto. (uh). Dete ne zna šta priča. Kažem ti plate su kasnile. Ovaj nisu ranije.
- Žao mi je Živka nemam čime da te poslužim sem ratluka, ništa nisam spremala.
-Ma nema veze, ja samo dođoh, nemam s' kim kafu da popijem.
-Mama kako nemaš, a ona torta u špajzu?
-Koja torta sine? (Ijaoo dete ćuuuuuuuuti!)
-Ona što si rekla da nećeš da iznosiš kad dođe Živka jer je njen sin Boško rupa bez dna, guta šta stigne.
-Kakva torta? A torta? imam jednu belu tepsiju u špajzu, uvek se detetu učini da je torta.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
Hahahahah, genijalno. +
Znači zato ja uvek ostanem gladna kad odem u goste. Nema dečurlije da odaju tortu. :/
Pročula si se, Stormika :)
Ozloglašena. :D
увек имам осећај да нешто крију кад одем у госте...можда крију и децу да их не одају :Д +++
Dobra 'ej, dobra, pročitao sam je čim je izašla ;) sad je naš'o u EPP ali već ocenjena. Istina živa, sećam se svojih primera :)
Dobra +