
Kažemo kada nekome želimo dati na znanje nije dovoljno stavio šećera u kolač, tortu ili neku drugu poslasticu; kafu, čaj i tome slično.
- Ljubavi, de probaj kolač, sama sam ga napravila!
- Auuu šećeru, pa šta je ovo?
- Jel' ti se sviđa?
- Pa mrvice, da ti nisi slučajno zaboravila staviti šećer?
- Stavila sam naravno, baš sam pazila da sve bude po receptu...
- Pa koliko si stavila, jadna ne bila? Ovo ni dijabetičaru nije slatko!
- 50 grama, kao što piše u receptu.
- Daj da vidim... Mušice moja, pa otkad se 50 piše sa dve nule?! Ajd' ti sad lijepo u kujnu i napravi mi sendvajz! I pazi, želim majonezu, ona je žute boje, ono crveno ti je kečap!
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.