Prijava
  1.    

    Ni posao nemaš!

    Fraza koju često izgovaraju roditelji, uglavnom besni kada njihovi mladunci dane posle završenog školovanja ubijaju kod kuće, a pritom fantaziraju o planovima za budućnost.
    Dobro, čuju oni na televiziji da je neka tamo kriza, da na jedno radno mesto u proseku juri prava mala armija ljudi (od kojih barem deo ima dobru vezu), ali kakve to veze ima sa njihovom decom? Pobogu, svi drugi se nešto snađoše, a osim toga, oni su u njihovim godinama vodili domaćinstvo.

    Lena: Hej, htela sam da vam kažem. Ovaj moj dečko me zove da idemo zajedno na more...
    Mama: I-ju! Kćerko, kakvo more! Pa ti ni posao nemaš!
    Lena: Dobro, kevo, kako da nađem posao!?
    Mama: Kako, kako? Pa svi tvoji se nešto snađoše! Samo ti sediš po ceo dan kod kuće i dopisuješ se sa tim tvojim krmkom. A pritom si završila uglednu visoku školu strukovnih studija agrikulturnog menadžmenta.
    Lena: Dobro, i šta sada da radim?
    Mama: Pa ti si diplomirani menadžer! Što ne šalješ prijave na sve strane? To se danas traži!
    Lena: Da... Pa dobro, prošli put kada sam bila na razgovoru u onoj firmi za veleprodaju prehrane, šef firme se grohotom nasmejao kada je video zvanje i rekao da uđem u kombajn i budem tamo menadžer...